RIJEKA UNA H.KOSTAJNICA 
"Daj čovjeku ribu i nahranio si ga toga dana. Nauči ga da je ulovi i nahranio si ga za cijeli život"
Ulov ribe iz oceana, mora, jezera, potoka i rijeka nije samo najpopularnija, već je vjerovatno najstarija razonoda čovijeka. Tisućama godina čovjek lovi ribe mrežama, hvata pomoću improviziranih udica i utjeruje u zamku mamcima, crvima, larvama i insektima. Ribolov podrazumjeva akt ulova ribe u njihovom prirodnom obitavalištu, dok pecanje ograničava ulov ribe, slatkovodne ili morske, štapom, užem i udicom.
Ribolov se temelji na esencijalnoj ljudskoj potrebi za opstankom, te tako seže daleko u prošlost.
Lov ribe udicom star je koliko i čovječanstvo. Najprije je to bila potreba za hranom, da kasnije dobije sportsko obilježje sa čistom amaterskom osnovom i na sreću ostane tako do današnjih dana — imuno od svih devijacija kao sto je profesionalizam, hazard i ostalo što sport pretvara u izvor prihoda i materijalne dobiti. Štaviše, posljednjih godina kada čovječija sredina postaje sve zagađenija naglim porastom industrijskog razvoja, saobraćaja, sve obimnijom upotrebom kemijskih sredstava, degradacijom šuma, ribolov udicom postaje povod za bijeg čovjekov u prirodu, na čist zrak, da uz šum rijeke i obilje zelenila okrijepi organizam opterećen dinamičnim radom i življenjem. I ne samo to, udaljen od sredine u kojoj provodi najveći dio vremena sportski ribolovac upoznaje nove krajeve, kulturne i istorijske znamenitosti, stiče nove prijatelje i razmjenjuje ne samo ribolovna već i opšta iskustva. Život takvog čovjeka svakim izlaskom postaje raznovrsniji i bogatiji, a organizam osvježen za suprotstavljanje novim naporima i štetnim dejstvima savremenog življenja civilizovanog svijeta. Da se korisno spoji sa ugodnim nije dovoljno imati samo pribor za ribolov i želju za nadmudrivanje sa ribom. Neophodno je upoznati vodu, život u njoj, život riba, njene navike, ishranu i niz drugih sitnijih, ali i te kako važnih pojedinosti bez kojih je bavljenje ovim sportom gotovo nemoguće. I ribolov ima svoje tajne. Ukoliko se njima ne ovlada koliko-toliko još na samom početku bavljenja ovim sportom, razočarenja su neizbježna. Cilj ove rubrike O RIBOLOVU i jeste u tome da početnicima skrati put u ovladavanju najneophodnijih komponenti, a starije i iskusnije da podsjeti na nešto što su možda zaboravili. Sportski ribolovci, naročito mladi, sa malo truda i dobre volje naučiće sve o sportskom ribolovu. Međutim, i odnosi čovjeka prema vodi, životu u njoj, ribama ali i kolegama u ribolovu, takođe moraju biti korektni. Nezamislivo je na primjer, loviti ribu u mrijestu ili nedozvoljenim sredstvima, ispod dozvoljene veličine, ili iznad određenih količina, kriti pred kolegama ribolovcima mjesto gdje ima ribe i vrstu mamca koju tog dana ribe najradije uzimaju. Sebični, nevaspitani i njima slični ne bi trebali da budu u društvu sa pravim-sportskim ribolovcima. Prevladavanje materijalnih interesa nad zabavom takođe krnji ugled sportskom ribolovcu u cjelini. Za ugled ove sportske grane i ugled svakog pojedinca, teret odgovornosti leži na svima nama. Toj obavezi valja pokloniti punu pažnju, imajući prije svega u vidu sportsko obrazovanje mladih, ali i obrazovanje onih koji su taj dio sportskog školovanja nekim slučajem preskočili.
Ulov ribe iz oceana, mora, jezera, potoka i rijeka nije samo najpopularnija, već je vjerovatno najstarija razonoda čovijeka. Tisućama godina čovjek lovi ribe mrežama, hvata pomoću improviziranih udica i utjeruje u zamku mamcima, crvima, larvama i insektima. Ribolov podrazumjeva akt ulova ribe u njihovom prirodnom obitavalištu, dok pecanje ograničava ulov ribe, slatkovodne ili morske, štapom, užem i udicom.
Ribolov se temelji na esencijalnoj ljudskoj potrebi za opstankom, te tako seže daleko u prošlost.
Lov ribe udicom star je koliko i čovječanstvo. Najprije je to bila potreba za hranom, da kasnije dobije sportsko obilježje sa čistom amaterskom osnovom i na sreću ostane tako do današnjih dana — imuno od svih devijacija kao sto je profesionalizam, hazard i ostalo što sport pretvara u izvor prihoda i materijalne dobiti. Štaviše, posljednjih godina kada čovječija sredina postaje sve zagađenija naglim porastom industrijskog razvoja, saobraćaja, sve obimnijom upotrebom kemijskih sredstava, degradacijom šuma, ribolov udicom postaje povod za bijeg čovjekov u prirodu, na čist zrak, da uz šum rijeke i obilje zelenila okrijepi organizam opterećen dinamičnim radom i življenjem. I ne samo to, udaljen od sredine u kojoj provodi najveći dio vremena sportski ribolovac upoznaje nove krajeve, kulturne i istorijske znamenitosti, stiče nove prijatelje i razmjenjuje ne samo ribolovna već i opšta iskustva. Život takvog čovjeka svakim izlaskom postaje raznovrsniji i bogatiji, a organizam osvježen za suprotstavljanje novim naporima i štetnim dejstvima savremenog življenja civilizovanog svijeta. Da se korisno spoji sa ugodnim nije dovoljno imati samo pribor za ribolov i želju za nadmudrivanje sa ribom. Neophodno je upoznati vodu, život u njoj, život riba, njene navike, ishranu i niz drugih sitnijih, ali i te kako važnih pojedinosti bez kojih je bavljenje ovim sportom gotovo nemoguće. I ribolov ima svoje tajne. Ukoliko se njima ne ovlada koliko-toliko još na samom početku bavljenja ovim sportom, razočarenja su neizbježna. Cilj ove rubrike O RIBOLOVU i jeste u tome da početnicima skrati put u ovladavanju najneophodnijih komponenti, a starije i iskusnije da podsjeti na nešto što su možda zaboravili. Sportski ribolovci, naročito mladi, sa malo truda i dobre volje naučiće sve o sportskom ribolovu. Međutim, i odnosi čovjeka prema vodi, životu u njoj, ribama ali i kolegama u ribolovu, takođe moraju biti korektni. Nezamislivo je na primjer, loviti ribu u mrijestu ili nedozvoljenim sredstvima, ispod dozvoljene veličine, ili iznad određenih količina, kriti pred kolegama ribolovcima mjesto gdje ima ribe i vrstu mamca koju tog dana ribe najradije uzimaju. Sebični, nevaspitani i njima slični ne bi trebali da budu u društvu sa pravim-sportskim ribolovcima. Prevladavanje materijalnih interesa nad zabavom takođe krnji ugled sportskom ribolovcu u cjelini. Za ugled ove sportske grane i ugled svakog pojedinca, teret odgovornosti leži na svima nama. Toj obavezi valja pokloniti punu pažnju, imajući prije svega u vidu sportsko obrazovanje mladih, ali i obrazovanje onih koji su taj dio sportskog školovanja nekim slučajem preskočili.
Nema komentara:
Objavi komentar